Vodikov peroksid je nestabilan i lako se razlaže na kiseonik i vodu, što je prilično sigurno od ove tačke. Istraživanja su potvrdila da će se ostaci vodikovog peroksida u proizvodima koji su natopljeni vodom postepeno raspadati i nestajati tokom procesa namakanja, a naknadnom obradom će se i on brzo uništiti.
Stručni komitet Svjetske zdravstvene organizacije (JECFA) je 2004. godine procijenio da su ostaci vodikovog peroksida u hrani toliko niski da se u trenutku kada je potrošači pojedu, degradirao gotovo do te mjere da ne predstavlja zabrinutost, tako da nema potrebe uspostaviti "siguran unos".
Američka administracija za hranu i lijekove također klasifikuje vodikov peroksid kao GRAS (tj. razumno siguran) i općenito se koristi u količini koja je potrebna za proizvodnju (tj. neograničena upotreba). Na primjer, maksimalna količina koja se koristi u dimljenoj plavoj ribi i ukiseljenim jajima je "za postizanje oksidacijskog i antibakterijskog djelovanja", a maksimalna količina koja se koristi u preradi tripica je "za postizanje efekta izbjeljivanja". Osim toga, vodikov peroksid se može koristiti i za čišćenje i dezinfekciju voća i povrća.
Medicinski vodikov peroksid s koncentracijom od 3 posto općenito nije veliki problem čak i ako se uzme greškom. Ali ako se vodikov peroksid u koncentraciji od 30 posto popije direktno, može zapaliti probavni trakt. Međutim, to je izuzetno rijetko jer prosječna osoba ne dolazi u kontakt sa tako visokom koncentracijom vodikovog peroksida.
Osim toga, vodikov peroksid se može brzo razgraditi u solima teških metala, alkalnim sredinama i nasilnim udarima, pa čak i uzrokovati eksplozije. To se općenito događa tokom proizvodnje, skladištenja i transporta vodikovog peroksida i malo je vjerovatno da će se potrošači susresti s njim.
